1. Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi.

2. Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu:

3. "Neka bude savez izmeðu mene i tebe i izmeðu moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene."

4. Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta.

5. A kada to Baša dozna, presta utvrðivati Ramu i obustavi posao.

6. Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrðivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu.

7. U to vrijeme doðe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reèe mu: "Buduæi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke.

8. Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne èete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke.

9. Jer Jahve svojim oèima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato æe se od sada dizati ratovi na te."

10. Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlaèio i neke iz naroda.

11. I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

12. Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego lijeènike.

13. Tako Asa poèinu sa svojim ocima i umrije èetrdeset i prve godine svoga kraljevanja.

14. Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilaèkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.





“Que Maria sempre enfeite sua alma com as flores e o perfume de novas virtudes e coloque a mão materna sobre sua cabeça. Fique sempre e cada vez mais perto de nossa Mãe celeste, pois ela é o mar que deve ser atravessado para se atingir as praias do esplendor eterno no reino do amanhecer.” São Padre Pio de Pietrelcina