Encontrados 65 resultados para: nogama

  • Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. (Knjiga Postanka 8, 9)

  • Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom. (Knjiga Izlaska 12, 9)

  • A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. (Knjiga Izlaska 12, 11)

  • Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. (Knjiga Izlaska 24, 10)

  • Nebesa nad tvojom glavom postat æe mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat æe gvozdeno. (Ponovljeni zakon 28, 23)

  • Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. (Ponovljeni zakon 29, 4)

  • Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvoðeni." (Ponovljeni zakon 33, 3)

  • A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. (Jošua 4, 18)

  • A kad ih izvedoše, pozva Jošua sve Izraelce i reèe vojskovoðama koji su ga pratili: "Priðite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. (Jošua 10, 24)

  • Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. (Knjiga o sucima 1, 6)

  • Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. (Knjiga o sucima 1, 7)

  • Jonatan se poèe penjati pomažuæi se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. (Prva knjiga o Samuelu 14, 13)


“Amar significa dar aos outros – especialmente a quem precisa e a quem sofre – o que de melhor temos em nós mesmos e de nós mesmos; e de dá-lo sorridentes e felizes, renunciando ao nosso egoísmo, à nossa alegria, ao nosso prazer e ao nosso orgulho”. São Padre Pio de Pietrelcina