1. Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme:

2. Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela!

3. Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš,

4. no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

5. Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja.

6. Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

7. Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.

8. Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat.

9. Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

10. Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti.

11. Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða.

12. Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

13. Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati.

14. Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama.

15. Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade.

16. Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

17. Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti.

18. U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

19. Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti.

20. U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve.

21. Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

22. Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.

23. Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali.

24. Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,

25. Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

26. Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog!

27. Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli."

28. Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.

29. Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

30. u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

31. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

32. Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

33. Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.



Livros sugeridos


“Como é belo esperar!” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.