Knjiga Mudrosti, 8

1. Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.

2. Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu.

3. Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.

4. Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiraèica djela njegovih.

5. Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?

6. Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik?

7. Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.

8. Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje prošlost i prorièe buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena.

9. Zato odluèih dovesti je kao družicu životnu, znajuæi da æe mi biti savjetnica u sreæi i tješiteljica u brigama i tuzi.

10. Po njoj æu steæi slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladiæ èast pred starcima.

11. Na sudu æe se vidjeti kako sam oštrouman i divit æe mi se velikaši kad stanem pred njih.

12. Èekat æe me kad budem šutio i slušat æe me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat æe ruku na svojim ustima.

13. Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu buduæem.

14. Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podložni.

15. Pobojat æe se strašni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.

16. Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorèine i nema bola u zajedništvu s njom, veæ samo užitak i radost.

17. Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošæu

18. i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.

19. Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru dušu,

20. ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.

21. A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: