1. Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

2. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašæu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.

3. Sestre stoga poruèiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."

4. Èuvši to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

5. A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

6. Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

7. Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!"

8. Kažu mu uèenici: "Uèitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"

9. Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

10. Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu."

11. To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."

12. Rekoše mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe."

13. No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

14. Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro.

15. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poðimo k njemu!"

16. Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

17. Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu.

18. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

19. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

20. Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala u kuæi.

21. Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

22. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat æe ti."

23. Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!"

24. A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji dan."

25. Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet æe.

26. I tko god živi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

27. Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

28. Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj krišom: "Uèitelj je ovdje i zove te."

29. A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu.

30. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

31. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, poðoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

32. A kad Marija doðe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

33. Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen

34. upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, doði i pogledaj!"

35. I zaplaka Isus.

36. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

37. A neki izmeðu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi, nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?"

38. Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju navaljen kamen.

39. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan."

40. Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet æeš slavu Božju?"

41. Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oèi i reèe: "Oèe, hvala ti što si me uslišao.

42. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazoènog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."

43. Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

44. I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

45. Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus uèini, povjerovaše u nj.

46. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus uèini.

47. Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazvaše Vijeæe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja.

48. Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

49. A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate.

50. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

51. To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

52. ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

53. Toga dana dakle odluèe da ga ubiju.

54. Zbog toga se Isus više nije javno kretao meðu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s uèenicima.

55. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðoše prije Pashe u Jeruzalem da se oèiste.

56. Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "Što vam se èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?"

57. A glavari sveæenièki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.



Livros sugeridos


“A cada vitória sobre o pecado corresponde um grau de glória eterna”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.