1. Dok su oni još govorili narodu, priðu im sveæenici, hramski zapovjednik i saduceji,

2. ozlovoljeni što uèe narod i navješæuju - u Isusu - uskrsnuæe od mrtvih;

3. pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veæ bijaše veèer.

4. Ipak mnogi od onih koji su èuli Rijeè, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuæa.

5. Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -

6. i veliki sveæenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosveæenièkoga.

7. Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uèiniste?"

8. Onda Petar pun Duha Svetoga reèe: "Glavari narodni i starješine!

9. Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uèinjena bolesnu èovjeku? Po kome je ovaj spašen?

10. Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazareæanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

11. On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.

12. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

13. Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajuæi da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u èudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali

14. videæi gdje s njima stoji izlijeèeni èovjek, nisu mogli ništa protusloviti.

15. Stoga zapovjediše da izaðu iz vijeænice pa stadoše raspravljati:

16. "Što æemo s tim ljudima? Ta uèinili su oèit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;

17. ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."

18. Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti nauèavaju u ime Isusovo.

19. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.

20. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo."

21. Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

22. Jer èovjeku na kom se dogodi èudo ozdravljenja bijaše više od èetrdeset godina.

23. Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki sveæenici i starješine.

24. Kad su oni to èuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!

25. Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

26. Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.

27. RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

28. da uèine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

29. I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošæu navješæivati rijeè tvoju!

30. Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i èudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

31. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješæivati rijeè Božju smjelo.

32. U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajednièko.

33. Apostoli pak velikom silom davahu svjedoèanstvo o uskrsnuæu Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.

34. Doista, nitko meðu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuæe, prodavali bi ih i utržak donosili

35. i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

36. A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znaèi Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,

37. posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.



Livros sugeridos


“Deus nunca me recusou um pedido”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.