1. Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi vièe duša tjeskobna, duh uznemiren:

2. Èuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.

3. Ti vladaš vjeèito, a mi propadamo bez prestanka.

4. Gospode svemoguæi, Bože Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.

5. Ne spominji se opaèina naših otaca, veæ se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.

6. Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoæemo slaviti, Gospode.

7. TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloæu naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.

8. Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opaèina naših.

9. Èuj, Izraele, životne propise, prisluhni da nauèiš mudrost.

10. Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuðini,

11. oneèišæujuæ' se mrtvacima, ubrojen meðu one koji su u Podzemlju?

12. Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!

13. Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

14. Nauèi stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u èemu je dugovjeènost i život i gdje je svjetlost oèinja i mir.

15. Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?

16. Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

17. gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?

18. I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?

19. Išèezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto doðoše drugi.

20. Mlaði ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;

21. staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.

22. Nije se èulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

23. ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici prièa, ni istraživaèi umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.

24. Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?

25. Veliko i bezgranièno, visoko - neizmjerno!

26. Ondje se rodiše divovi, èuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;

27. ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

28. izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

29. Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?

30. Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najèistije zlato?

31. Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaæa.

32. Sveznajuæi - samo je on poznaje, svojim je umom pronièe: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;

33. on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, poðe; natrag je zovne, i dršæuæ' ona ga posluša.

34. Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

35. zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.

36. On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.

37. On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.

38. Potom se ona na zemlji pojavila, meðu ljudima udomila.



Livros sugeridos


“A mansidão reprime a ira.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.