| 1. | Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. |
| 2. | Pravom radošæu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne kušnje |
| 3. | znajuæi da prokušanost vaše vjere raða postojanošæu. |
| 4. | Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. |
| 5. | Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat æe mu se. |
| 6. | Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. |
| 7. | Neka takav ne misli da æe primiti što od Gospodina - |
| 8. | èovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. |
| 9. | Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, |
| 10. | a bogataš svojim poniženjem. Ta proæi æe kao cvijet trave: |
| 11. | sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako æe i bogataš na stazama svojim usahnuti. |
| 12. | Blago èovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit æe vijenac života koji je Gospodin obeæao onima što ga ljube. |
| 13. | Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. |
| 14. | Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaèi i mami. |
| 15. | Požuda zatim, zatrudnjevši, raða grijehom, a grijeh izvršen raða smræu. |
| 16. | Ne varajte se, braæo moja ljubljena! |
| 17. | Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. |
| 18. | Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. |
| 19. | Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. |
| 20. | Jer srdžba èovjekova ne èini pravde Božje. |
| 21. | Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloæu i sa svom krotkošæu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti duše vaše. |
| 22. | Budite vršitelji rijeèi, a ne samo slušatelji, zavaravajuæi sami sebe. |
| 23. | Jer ako je tko slušatelj rijeèi, a ne i izvršitelj, slièan je èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu: |
| 24. | promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. |
| 25. | A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen æe biti u svem djelovanju svome. |
| 26. | Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. |
| 27. | Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. |
