Poslanica Hebrejima, 5

1.Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
2.On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu.
3.Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
4.I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5.Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih,
6.po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.
7.On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
8.premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
9.i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja -
10.proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu.
11.O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
12.Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
13.Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je.
14.A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.
Livro anterior Capítulo anterior Próximo capítulo Próximo livro