| 1. | Tada reèe Jahve Jošui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. |
| 2. | Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða." |
| 3. | Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu; |
| 4. | dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. |
| 5. | A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih. |
| 6. | Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.' |
| 7. | Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat æe vam ga u ruke. |
| 8. | Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih." |
| 9. | Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noæ meðu narodom. |
| 10. | Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj. |
| 11. | Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica. |
| 12. | Jošua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. |
| 13. | A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noæ usred naroda. |
| 14. | Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izaðe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda. |
| 15. | Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji. |
| 16. | Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneæi Jošuu, odvoje se od grada. |
| 17. | I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. |
| 18. | Tada reèe Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu. |
| 19. | I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. |
| 20. | Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. |
| 21. | Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. |
| 22. | Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe. |
| 23. | A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. |
| 24. | Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od maèa, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše maèem sve što bješe u njemu. |
| 25. | Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj. |
| 26. | Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. |
| 27. | Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui. |
| 28. | Jošua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas. |
| 29. | Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. |
| 30. | Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, |
| 31. | kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i prièesnica. |
| 32. | Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. |
| 33. | I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. |
| 34. | Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. |
| 35. | Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima. |
