Prva poslanica Solunjanima, 4

1.Uostalom, braæo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!
2.Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
3.Doista, ovo je volja Božja: vaše posveæenje - da se uzdržavate od bludnosti,
4.da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
5.a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,
6.pa time ne prikraæivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam veæ rekosmo i posvjedoèismo.
7.Bog nas, doista, nije pozvao na neèistoæu, nego na svetost.
8.Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
9.A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga nauèili ljubiti jedni druge,
10.a to doista i èinite prema svoj braæi u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braæo, potièemo da u tom još više uznapredujete
11.pa da se trsite mirno živjeti, svoje èiniti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili,
12.te tako èasno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.
13.Neæemo da budete u neznanju, braæo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.
14.Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda æe Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
15.Ovo vam uistinu velimo po rijeèi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onih koji su usnuli.
16.Jer sam æe Gospodin - na zapovijed, na glas arkanðelov, na zov trublje Božje - siæi s neba. I najprije æe uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17.a zatim æemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako æemo uvijek biti s Gospodinom.
18.Tješite se dakle uzajamno ovim rijeèima!
Livro anterior Capítulo anterior Próximo capítulo Próximo livro