Poslanica Filipljanima, 2

1.Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
2.ispunite me radošæu: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;
3.nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;
4.ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tièe drugih!
5.Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
6.On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
7.nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima slièan; oblièjem èovjeku nalik,
8.ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
9.Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
10.da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
11.I svaki æe jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
12.Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazoènosti nego mnogo više sada, za moje nenazoènosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!
13.Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
14.Sve èinite bez mrmljanja i oklijevanja
15.da budete besprijekorni i èisti, djeca Božja neporoèna posred poroda izopaèena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu
16.držeæi rijeè Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trèao niti se zaludu trudio.
17.Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18.A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
19.Nadam se u Gospodinu Isusu da æu vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.
20.Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo
21.jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
22.A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanðelju.
23.Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.
24.A uvjeren sam u Gospodinu da æu i sam uskoro doæi.
25.Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.
26.Jer je èeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.
27.I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
28.Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.
29.Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve
30.jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u èemu me vi ne mogoste poslužiti.
Livro anterior Capítulo anterior Próximo capítulo Próximo livro