| 1. | Kad bih sve jezike ljudske govorio i anðeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što jeèi ili cimbal što zveèi. |
| 2. | Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! |
| 3. | I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. |
| 4. | Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; |
| 5. | nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; |
| 6. | ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; |
| 7. | sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. |
| 8. | Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut æe. Jezici? Umuknut æe. Spoznanje? Uminut æe. |
| 9. | Jer djelomièno je naše spoznanje, i djelomièno prorokovanje. |
| 10. | A kada doðe ono savršeno, uminut æe ovo djelomièno. |
| 11. | Kad bijah nejaèe, govorah kao nejaèe, mišljah kao nejaèe, rasuðivah kao nejaèe. A kad postadoh zreo èovjek, odbacih ono nejaèko. |
| 12. | Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomièno, a tada æu spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! |
| 13. | A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveæa je meðu njima ljubav. |
