| 1. | Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: |
| 2. | silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. |
| 3. | Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. |
| 4. | Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja; |
| 5. | njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. |
| 6. | Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela; |
| 7. | i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo; |
| 8. | to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo. |
| 9. | Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina. |
| 10. | Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. |
| 11. | Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: |
| 12. | ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu, |
| 13. | kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. |
| 14. | Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! |
| 15. | Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim. |
| 16. | Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje. |
| 17. | Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. |
| 18. | Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe. |
| 19. | Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? |
| 20. | Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?" |
| 21. | Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu. |
| 22. | A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, |
| 23. | da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu, |
| 24. | na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana? |
| 25. | Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. |
| 26. | Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga. |
| 27. | Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti; |
| 28. | jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. |
| 29. | Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. |
| 30. | Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. |
| 31. | Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. |
| 32. | Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, |
| 33. | kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti. |
