| 1. | Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primiše rijeè Božju |
| 2. | pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: |
| 3. | "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" |
| 4. | Onda zapoèe Petar te im izloži sve po redu: |
| 5. | "Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. |
| 6. | Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. |
| 7. | Zaèuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' |
| 8. | Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili neèisto ne uðe u usta.' |
| 9. | A glas æe s neba po drugi put: 'Što Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.' |
| 10. | To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo." |
| 11. | "I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojaviše tri èovjeka poslana iz Cezareje k meni. |
| 12. | A Duh mi reèe da poðem s njima ništa ne premišljajuæi. Sa mnom poðoše i ova šestorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka. |
| 13. | On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; |
| 14. | on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" |
| 15. | "I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u poèetku. |
| 16. | Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi æete biti kršteni Duhom Svetim.' |
| 17. | Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" |
| 18. | Kad su to èuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreæi: "Dakle i poganima Bog dade obraæenje na život!" |
| 19. | Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli samo Židovima. |
| 20. | Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješæujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa. |
| 21. | Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. |
| 22. | Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. |
| 23. | Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odluènosti srca ostanu uz Gospodina. |
| 24. | Ta bijaše to muž èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. |
| 25. | Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. |
| 26. | Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima. |
| 27. | U one dane doðoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. |
| 28. | Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. |
| 29. | Stoga æe svatko od uèenika, odluèiše, koliko smogne poslati da se posluži braæi u Judeji. |
| 30. | To i uèiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. |
