| 1. | Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus èinio i uèio |
| 2. | do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. |
| 3. | Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, èetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. |
| 4. | I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka èekaju Obeæanje Oèevo "koje èuste od mene: |
| 5. | Ivan je krstio vodom, a vi æete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." |
| 6. | Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoæeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" |
| 7. | On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. |
| 8. | Nego primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." |
| 9. | Kada to reèe, bi uzdignut njima naoèigled i oblak ga ote njihovim oèima. |
| 10. | I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva èovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeæi |
| 11. | i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto æe tako doæi kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." |
| 12. | Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. |
| 13. | I pošto uðu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - |
| 14. | svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braæom njegovom. |
| 15. | U one dane ustade Petar meðu braæom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reèe: |
| 16. | "Braæo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreèe Duh Sveti o Judi koji bijaše voða onih što uhvatiše Isusa. |
| 17. | A Juda se ubrajao meðu nas i imao udio u ovoj službi. |
| 18. | On, eto, steèe predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuèe po sredini i razli mu se sva utroba. |
| 19. | I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. |
| 20. | Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuæa nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! |
| 21. | Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je meðu nama živio Gospodin Isus - |
| 22. | poèevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuæa. |
| 23. | I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. |
| 24. | Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoèe svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao |
| 25. | da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." |
| 26. | Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. |
