| 1. | Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. |
| 2. | I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. |
| 3. | I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! |
| 4. | U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. |
| 5. | Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." |
| 6. | Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. |
| 7. | Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; |
| 8. | drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." |
| 9. | A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi. |
| 10. | Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. |
| 11. | Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. |
| 12. | Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju." |
| 13. | A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." |
| 14. | A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." |
| 15. | I učine tako: sve ih posjedaju. |
| 16. | A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. |
| 17. | Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. |
| 18. | Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" |
| 19. | Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." |
| 20. | A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" |
| 21. | A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. |
| 22. | Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." |
| 23. | A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. |
| 24. | Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. |
| 25. | Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" |
| 26. | "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." |
| 27. | "A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." |
| 28. | Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. |
| 29. | I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. |
| 30. | I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. |
| 31. | Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. |
| 32. | No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. |
| 33. | I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. |
| 34. | Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. |
| 35. | A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" |
| 36. | I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. |
| 37. | A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. |
| 38. | I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, |
| 39. | a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. |
| 40. | Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." |
| 41. | Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" |
| 42. | I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. |
| 43. | Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: |
| 44. | "Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." |
| 45. | Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. |
| 46. | U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. |
| 47. | Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se |
| 48. | i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!" |
| 49. | Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." |
| 50. | Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" |
| 51. | Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. |
| 52. | I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. |
| 53. | No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. |
| 54. | Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" |
| 55. | No on se okrenu i prekori ih. |
| 56. | I odoše u drugo selo. |
| 57. | Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." |
| 58. | Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." |
| 59. | Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." |
| 60. | Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." |
| 61. | I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." |
| 62. | Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje." |
