| 1. | Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. |
| 2. | Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' |
| 3. | Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. |
| 4. | Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" |
| 5. | "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' |
| 6. | A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' |
| 7. | Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" |
| 8. | "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." |
| 9. | "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." |
| 10. | "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. |
| 11. | Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? |
| 12. | I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" |
| 13. | "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." |
| 14. | Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. |
| 15. | On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom." |
| 16. | "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. |
| 17. | Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona." |
| 18. | "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub." |
| 19. | "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. |
| 20. | A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima |
| 21. | i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." |
| 22. | "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. |
| 23. | Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara |
| 24. | pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' |
| 25. | Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. |
| 26. | K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" |
| 27. | "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. |
| 28. | Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' |
| 29. | Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' |
| 30. | A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' |
| 31. | Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" |
