| 1. | Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. |
| 2. | Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." |
| 3. | Nato im Isus kaza ovu prispodobu: |
| 4. | "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe? |
| 5. | A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan |
| 6. | pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.' |
| 7. | Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja." |
| 8. | "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe? |
| 9. | A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.' |
| 10. | Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika." |
| 11. | I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina. |
| 12. | Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. |
| 13. | Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno." |
| 14. | "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati. |
| 15. | Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. |
| 16. | Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." |
| 17. | "Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! |
| 18. | Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom! |
| 19. | Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" |
| 20. | "Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga. |
| 21. | A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' |
| 22. | A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge! |
| 23. | Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo |
| 24. | jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti." |
| 25. | "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru |
| 26. | pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. |
| 27. | A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.' |
| 28. | A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati. |
| 29. | A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. |
| 30. | A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' |
| 31. | Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. |
| 32. | No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'" |
