| 1. | I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. |
| 2. | Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" |
| 3. | A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" |
| 4. | Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? |
| 5. | Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? |
| 6. | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" |
| 7. | I on usta te ode kući. |
| 8. | Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. |
| 9. | Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. |
| 10. | Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. |
| 11. | Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" |
| 12. | A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. |
| 13. | Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." |
| 14. | Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" |
| 15. | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" |
| 16. | "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa." |
| 17. | "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva." |
| 18. | Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." |
| 19. | Isus usta te s učenicima pođe za njim. |
| 20. | I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. |
| 21. | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." |
| 22. | A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. |
| 23. | I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa |
| 24. | reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. |
| 25. | A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. |
| 26. | I razglasi se to po svem onom kraju. |
| 27. | Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" |
| 28. | A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" |
| 29. | Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." |
| 30. | I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" |
| 31. | Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. |
| 32. | Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. |
| 33. | Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" |
| 34. | A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle." |
| 35. | I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. |
| 36. | Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. |
| 37. | Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. |
| 38. | Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." |
