| 1. | Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: |
| 2. | "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" |
| 3. | On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? |
| 4. | Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! |
| 5. | A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, |
| 6. | ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. |
| 7. | Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: |
| 8. | Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. |
| 9. | Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." |
| 10. | Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! |
| 11. | Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." |
| 12. | Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" |
| 13. | On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. |
| 14. | Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." |
| 15. | Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!" |
| 16. | A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete? |
| 17. | Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. |
| 18. | Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. |
| 19. | Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. |
| 20. | To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka." |
| 21. | Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. |
| 22. | I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" |
| 23. | Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." |
| 24. | On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." |
| 25. | Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" |
| 26. | On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." |
| 27. | A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" |
| 28. | Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. |
| 29. | Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. |
| 30. | Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. |
| 31. | Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. |
| 32. | A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem." |
| 33. | Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" |
| 34. | A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba." |
| 35. | Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, |
| 36. | uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. |
| 37. | I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. |
| 38. | A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. |
| 39. | Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. |
