| 1. | Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. |
| 2. | Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? |
| 3. | Zašto mi nepravdu iznosiš pred oèi, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! |
| 4. | Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno. |
| 5. | Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u vaše dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa. |
| 6. | Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuða. |
| 7. | On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. |
| 8. | Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. |
| 9. | Svi æe doæi rad' grabeža, lica im žegu k'o istoèni vjetar, grabe roblje kao pijesak! |
| 10. | Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. |
| 11. | Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. |
| 12. | Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveèe moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. |
| 13. | Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne možeš motriti tlaèenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? |
| 14. | Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! |
| 15. | On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mrežom, preðom ih skuplja i tako se raduje i likuje. |
| 16. | Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. |
| 17. | Valja li, dakle, da neprestano poteže maè i kolje narod nemilice? |
