| 1. | Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. |
| 2. | Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju. |
| 3. | Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. |
| 4. | Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se. |
| 5. | Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima. |
| 6. | Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage. |
| 7. | Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. |
| 8. | Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska. |
| 9. | Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. |
| 10. | On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. |
| 11. | Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. |
| 12. | Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše. |
| 13. | Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" |
| 14. | Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno." |
| 15. | Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek. |
| 16. | Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!" |
| 17. | On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje." |
| 18. | On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu. |
| 19. | I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. |
| 20. | Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. |
| 21. | Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj; |
| 22. | slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ. |
| 23. | I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav. |
| 24. | Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. |
| 25. | Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen. |
| 26. | Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane." |
| 27. | Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio. |
