| 1. | A sveæenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu kako Jeremija prorokuje te rijeèi. |
| 2. | I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. |
| 3. | A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur veæ 'Užas odasvud'. |
| 4. | Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti. |
| 5. | I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' |
| 6. | A ti æeš se, Pašhure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da, u Babilon æeš doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." |
| 7. | Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. |
| 8. | Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. |
| 9. | I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. |
| 10. | Èuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" |
| 11. | Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato æe progonitelji moji posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeène sramote. |
| 12. | O Jahve nad Vojskama, koji pronièeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. |
| 13. | Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. |
| 14. | Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! |
| 15. | Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškiæ!" i time mi oca obradova. |
| 16. | Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne, |
| 17. | jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! |
| 18. | O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane! |
