| 1. | Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u ploèicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, |
| 2. | kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveæa na visokim brežuljcima, |
| 3. | na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. |
| 4. | Morat æeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji æe vjeèno gorjeti. |
| 5. | Ovako govori Jahve: "Proklet èovjek koji se uzdaje u èovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i èije se srce od Jahve odvraæa. |
| 6. | Jer on je kao draè u pustinji: ne osjeæa kad je sreæa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. |
| 7. | Blagoslovljen èovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. |
| 8. | Nalik je na stablo zasaðeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se nièeg bojati kad doðe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. |
| 9. | Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? |
| 10. | Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. |
| 11. | Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stjeèe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. |
| 12. | Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. |
| 13. | O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. |
| 14. | Iscijeli me, Jahve, i bit æu zdrav, spasi me, i bit æu spašen, jer ti si pjesma moja. |
| 15. | Evo ih što mi govore: Gdje je rijeè Jahvina? Neka se ispuni! |
| 16. | Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. |
| 17. | Ne budi mi na užas, ti, utoèište moje, u Dan nesretni. |
| 18. | Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! |
| 19. | Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. |
| 20. | Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. |
| 21. | Ovako govori Jahve: 'Èuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. |
| 22. | I ne nosite bremena iz kuæe u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. |
| 23. | Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. |
| 24. | A vi, ako me poslušate - rijeè je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeæi nikakva posla, |
| 25. | tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka. |
| 26. | I dolazit æe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. |
| 27. | Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeæi na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada æu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen æe proždrijeti dvore jeruzalemske, i neæe se ugasiti.'" |
