| 1. | I doðe mi rijeè Jahvina i reèe: |
| 2. | "Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu. |
| 3. | Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati u ovoj zemlji: |
| 4. | Oni æe umrijeti smræu prebolnom, nitko ih neæe oplakivati, niti æe ih sahraniti. Pretvorit æe se u gnoj za oranice, izginut æe od maèa i gladi, a njihova æe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." |
| 5. | Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ uæi u kuæu žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijeè je Jahvina - ljubav i samilost. |
| 6. | Pomrijet æe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neæe pokopati. Nitko neæe naricati nad njima, niti æe zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. |
| 7. | Za onog u žalosti neæe kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiæe mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. |
| 8. | Ne ulazi u kuæu slavlja da s njima sjediš i gostiš se." |
| 9. | Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uèinit æu da s ovog mjesta i pred vašim oèima i u ovim danima išèeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaruènika i zaruènice. |
| 10. | A kad objaviš tom narodu sve ove rijeèi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreæom; u èemu je zloèinstvo naše i u èemu su grijesi naši što ih poèinismo protiv Jahve, Boga našega?' - |
| 11. | onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - rijeè je Jahvina - i trèaše za tuðim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. |
| 12. | A vi još gore uèiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošæu zloga srca svoga, a mene ne sluša. |
| 13. | Zato æu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje æete služiti tuðim bogovima danju i noæu: jer neæu vam se više smilovati!'" |
| 14. | "Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', |
| 15. | nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. |
| 16. | Evo, poslat æu mnoga ribara - rijeè je Jahvina - koji æe ih uloviti. A zatim æu dovesti mnoge lovce koji æe ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih peæinskih rasjeklina. |
| 17. | Jer moje oèi prate sve njihove putove: neæe mi izmaæi, niti se bezakonje njihovo može sakriti od oèiju mojih. |
| 18. | Dvostruko æu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama." |
| 19. | Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèište moje u danima nevolje! K tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. I govorit æe: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoæ. |
| 20. | TÓa stvara li èovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. |
| 21. | Uèinit æu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oæute moju ruku i snagu moju, i znat æe da mi je ime Jahve. |
