| 1. | Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. |
| 2. | Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. |
| 3. | Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!" |
| 4. | A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. |
| 5. | Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. |
| 6. | I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." |
| 7. | Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." |
| 8. | Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, |
| 9. | da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima. |
| 10. | Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode. |
| 11. | Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti." |
| 12. | Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. |
| 13. | Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. |
| 14. | Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." |
| 15. | "Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu. |
| 16. | Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima. |
| 17. | Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. |
| 18. | Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti! |
| 19. | Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. |
| 20. | Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' |
| 21. | I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" |
| 22. | Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima. |
| 23. | Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti." |
| 24. | Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku? |
| 25. | Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti; |
| 26. | tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev." |
