| 1. | O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. |
| 2. | Povela bih te i uvela u kuæu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. |
| 3. | Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. |
| 4. | Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! |
| 5. | Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. |
| 6. | Stavi me kao znak na srce, kao peèat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. |
| 7. | Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe. |
| 8. | Imamo malu sestru koja još nema grudi, što æemo èiniti sa svojom sestrom kad bude rijeè o njoj? |
| 9. | Ako bude poput zida, sagradit æemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit æemo ih cedrovim daskama. |
| 10. | Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oèima njegovim kao ona što naðe smirenje. |
| 11. | Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je èuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuæu srebrnjaka. |
| 12. | Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuæa, a dvjesta onima što èuvaju plodove. |
| 13. | O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja èujem! |
| 14. | Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenèe na gorama mirisnim! |
