| 1. | Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! |
| 2. | Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi." |
| 3. | "Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" |
| 4. | Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. |
| 5. | Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora. |
| 6. | Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. |
| 7. | Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina. |
| 8. | Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi. |
| 9. | Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? |
| 10. | Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama. |
| 11. | Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. |
| 12. | Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. |
| 13. | Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe. |
| 14. | Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima. |
| 15. | Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. |
| 16. | Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske. |
