| 1. | Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. |
| 2. | Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja posaðenog. |
| 3. | Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme rušenja i vrijeme graðenja. |
| 4. | Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. |
| 5. | Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. |
| 6. | Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme odbacivanja. |
| 7. | Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. |
| 8. | Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. |
| 9. | Koja je posleniku korist od njegovih napora? |
| 10. | Razmišljam o muènoj zadaæi što je Bog zadade sinovima ljudskim. |
| 11. | Sve što on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne može dokuèiti djela koja Boga èini od poèetka do kraja. |
| 12. | Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za svojega života. |
| 13. | I kad èovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. |
| 14. | I znam da sve što Bog èini, èini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje. |
| 15. | Što biva, veæ bijaše, i što æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. |
| 16. | Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloèinac. |
| 17. | Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i èin." |
| 18. | Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." |
| 19. | Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. |
| 20. | I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraæaju. |
| 21. | Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? |
| 22. | Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna što æe biti poslije njega? |
