| 1. | Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. |
| 2. | Ispraznost nad ispraznošæu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošæu, sve je ispraznost! |
| 3. | Kakva je korist èovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? |
| 4. | Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. |
| 5. | Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. |
| 6. | Vjetar puše na jug i okreæe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraæa se u novom vrtlogu. |
| 7. | Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok. |
| 8. | Sve je muèno. Nitko ne može reæi da se oèi nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. |
| 9. | Što je bilo, opet æe biti, i što se èinilo, opet æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. |
| 10. | Ima li išta o èemu bi se moglo reæi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veæ davno prije nas postojalo. |
| 11. | Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u buduænosti neæe biti sjeæanja na ono što æe poslije doæi. |
| 12. | Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. |
| 13. | I trudih se da mudrošæu istražim i dokuèim sve što biva pod nebom; o, kako muènu zadaæu zadade Bog sinovima ljudskim. |
| 14. | Vidjeh sve što se èini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! |
| 15. | Što je krivo, ne može se ispraviti; èega nema, izbrojiti se ne može. |
| 16. | Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veæu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." |
| 17. | Mudrost pomnjivo prouèih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. |
| 18. | Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli. |
