| 1. | Ženska mudrost sagradi kuæu, a ludost je rukama razgraðuje. |
| 2. | Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. |
| 3. | U luðakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. |
| 4. | Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. |
| 5. | Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. |
| 6. | Podsmjevaè traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. |
| 7. | Idi od èovjeka bezumna jer neæeš upoznati usne što zbore znanje. |
| 8. | Mudrost je pametna èovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnièka ludost prijevara je. |
| 9. | Luðacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. |
| 10. | Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. |
| 11. | Dom opakih propast æe, a šator æe pravednika procvasti. |
| 12. | Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. |
| 13. | I u smijehu srce osjeæa bol, a poslije veselja dolazi tuga. |
| 14. | Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar èovjek svojim radom. |
| 15. | Glupan vjeruje svakoj rijeèi, a pametan pazi na korak svoj. |
| 16. | Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. |
| 17. | Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi. |
| 18. | Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenèava znanje. |
| 19. | Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. |
| 20. | I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. |
| 21. | Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. |
| 22. | Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? |
| 23. | U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. |
| 24. | Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. |
| 25. | Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. |
| 26. | U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utoèište. |
| 27. | Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. |
| 28. | Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. |
| 29. | Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. |
| 30. | Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. |
| 31. | Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv ubogomu. |
| 32. | Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utoèište. |
| 33. | U razumnu srcu mudrost poèiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. |
| 34. | Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. |
| 35. | Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi. |
