| 1. | Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: |
| 2. | da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeèi; |
| 3. | da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; |
| 4. | da se dade pamet neiskusnima, mladiæu znanje i umijeæe; |
| 5. | kad mudar èuje, da umnoži znanje, a razuman steèe mudrije misli; |
| 6. | da razumije izreke i prispodobe, rijeèi mudraca i njihove zagonetke. |
| 7. | Strah je Gospodnji poèetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. |
| 8. | Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! |
| 9. | Jer æe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. |
| 10. | Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; |
| 11. | ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, èekamo u zasjedi nevina ni za što; |
| 12. | da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; |
| 13. | naplijenit æemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuæe plijenom; |
| 14. | bacat æeš s nama svoj ždrijeb, svi æemo zajedno imati jednu kesu." |
| 15. | Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. |
| 16. | Jer na zlo trèe svojim nogama i hite prolijevati krv. |
| 17. | Jer uzalud je razapinjati mrežu pred oèima svima pticama. |
| 18. | A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. |
| 19. | Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. |
| 20. | Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; |
| 21. | propovijeda po buènim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rijeèi: |
| 22. | "Dokle æete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle æe podsmjevaèima biti milo podsmijevanje, i dokle æe bezumnici mrziti znanje? |
| 23. | Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoæu vas pouèiti svojim rijeèima. |
| 24. | Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. |
| 25. | Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; |
| 26. | zato æu se i ja smijati vašoj propasti, rugat æu se kad vas obuzme tjeskoba: |
| 27. | kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. |
| 28. | Tada æe me zvati, ali se ja neæu odazvati; tražit æe me, ali me neæe naæi. |
| 29. | Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha |
| 30. | niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. |
| 31. | Zato æe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. |
| 32. | Jer glupe æe ubiti njihovo odbijanje, a nemar æe upropastiti bezumne. |
| 33. | A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla." |
