| 1. | Davidov. Pouèna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zloèin pokriven! |
| 2. | Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema prijevare! |
| 3. | Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. |
| 4. | Danju i noæu ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. |
| 5. | Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. |
| 6. | Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega neæe stiæi. |
| 7. | Utoèište ti si moje, od tjeskobe ti æeš me saèuvat', odjenut' me radošæu spasenja. |
| 8. | Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe moje bdjeti nad tobom. |
| 9. | Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš voðicama i uzdom, inaèe im se ne primièi! |
| 10. | Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. |
| 11. | Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca èestita! |
