| 1. | Zborovoði. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. |
| 2. | Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. |
| 3. | Bože moj, vièem danju, al'ne odvraæaš; noæu vapijem i nema mi poèinka. |
| 4. | A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! |
| 5. | U tebe se oèevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; |
| 6. | k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. |
| 7. | A ja, crv sam, a ne èovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. |
| 8. | Koji me vode, podruguju se meni, razvlaèe usne, mašu glavom: |
| 9. | "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" |
| 10. | Iz krila majèina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. |
| 11. | Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majèina ti si Bog moj. |
| 12. | Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. |
| 13. | Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. |
| 14. | Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i rièe. |
| 15. | Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. |
| 16. | Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. |
| 17. | Opkolio me èopor pasa, rulje me zloèinaèke okružile. Probodoše mi ruke i noge, |
| 18. | sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. |
| 19. | Haljine moje dijele meðu sobom i kocku bacaju za odjeæu moju. |
| 20. | Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoæ! |
| 21. | Dušu moju istrgni maèu, iz šapa pasjih život moj. |
| 22. | Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! |
| 23. | A sada, braæi æu svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit æu te usred zbora. |
| 24. | "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! |
| 25. | Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je èuo." |
| 26. | Zato æu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. |
| 27. | Siromasi æe jesti i nasitit æe se, hvalit æe Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! |
| 28. | Spomenut æe se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim æe n§icÄe pasti sve obitelji pogana. |
| 29. | Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. |
| 30. | Njemu æe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja æe duša za njega živjeti, |
| 31. | njemu æe služiti potomstvo moje. O Gospodu æe se pripovijedat' |
| 32. | slijedeæem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu buduæem: "Ovo uèini Jahve!" |