| 1. | Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'? |
| 2. | Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat ljubomora. |
| 3. | Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu pade. |
| 4. | Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštiæene na Vratima tlaèe. |
| 5. | Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. |
| 6. | Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može niæi sama, |
| 7. | nego èovjek raða muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. |
| 8. | Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. |
| 9. | Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu. |
| 10. | On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. |
| 11. | Da bi ponižene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario, |
| 12. | redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoèeli, on im izjalovi. |
| 13. | On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ništa. |
| 14. | Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi. |
| 15. | On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku diže siromaha. |
| 16. | Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. |
| 17. | Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! |
| 18. | On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. |
| 19. | Iz šest æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe. |
| 20. | U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, oštru æe te otet maèu. |
| 21. | Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti. |
| 22. | Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš. |
| 23. | Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti. |
| 24. | U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat. |
| 25. | Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. |
| 26. | U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. |
| 27. | Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj." |
