| 1. | A Job ovako odgovori Jahvi: |
| 2. | "Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš. |
| 3. | Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim. |
| 4. | O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi. |
| 5. | Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe. |
| 6. | Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu." |
| 7. | Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. |
| 8. | Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." |
| 9. | Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. |
| 10. | I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao. |
| 11. | Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. |
| 12. | Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. |
| 13. | Imao je sedam sinova i tri kæeri. |
| 14. | Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk. |
| 15. | U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi. |
| 16. | Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. |
