| 1. | Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? |
| 2. | Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? |
| 3. | Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, |
| 4. | a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. |
| 5. | Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? |
| 6. | U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. |
| 7. | Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. |
| 8. | Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. |
| 9. | Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? |
| 10. | Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? |
| 11. | Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? |
| 12. | Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? |
| 13. | Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. |
| 14. | On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, |
| 15. | ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. |
| 16. | S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. |
| 17. | Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. |
| 18. | Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. |
| 19. | Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? |
| 20. | Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? |
| 21. | Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. |
| 22. | Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. |
| 23. | Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. |
| 24. | Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': |
| 25. | na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. |
| 26. | Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? |
| 27. | Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? |
| 28. | Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. |
| 29. | Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. |
| 30. | Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on." |
