| 1. | Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe: |
| 2. | "Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? |
| 3. | Bokove svoje opaši k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi. |
| 4. | Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. |
| 5. | Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjernièko napeo? |
| 6. | Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni |
| 7. | dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? |
| 8. | Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina; |
| 9. | kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; |
| 10. | kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama? |
| 11. | Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! |
| 12. | Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, |
| 13. | da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; |
| 14. | da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. |
| 15. | Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. |
| 16. | Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? |
| 17. | Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? |
| 18. | Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to. |
| 19. | Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, |
| 20. | da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? |
| 21. | Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! |
| 22. | Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremišta vidio |
| 23. | što ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? |
| 24. | Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? |
| 25. | Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini |
| 26. | da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, |
| 27. | da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? |
| 28. | Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða? |
| 29. | Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? |
| 30. | Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? |
| 31. | Možeš li lancem vezati Vlašiæe i razdriješiti spone Orionu, |
| 32. | u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? |
| 33. | Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeliš? |
| 34. | Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? |
| 35. | Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? |
| 36. | Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? |
| 37. | Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove |
| 38. | dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? |
| 39. | Zar æeš ti plijen uloviti lavici ili æeš glad utažit' laviæima |
| 40. | na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? |
| 41. | Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i naokolo oblijeæu bez hrane? |
