| 1. | Elihu nastavi i reèe: |
| 2. | "Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga. |
| 3. | Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. |
| 4. | Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen. |
| 5. | Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. |
| 6. | Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. |
| 7. | S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. |
| 8. | Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, |
| 9. | djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. |
| 10. | Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. |
| 11. | Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove. |
| 12. | Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako. |
| 13. | A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje; |
| 14. | u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. |
| 15. | Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi: |
| 16. | izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. |
| 17. | Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, |
| 18. | nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. |
| 19. | Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba. |
| 20. | Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš. |
| 21. | Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje. |
| 22. | Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega? |
| 23. | Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'? |
| 24. | Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. |
| 25. | S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka. |
| 26. | Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih! |
| 27. | U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. |
| 28. | Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. |
| 29. | Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? |
| 30. | Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. |
| 31. | Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. |
| 32. | On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi. |
| 33. | Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu. |
