| 1. | Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: |
| 2. | "I vi, mudraci, èujte što æu reæi, vi, ljudi umni, poslušajte mene, |
| 3. | jer uši nam prosuðuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. |
| 4. | Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. |
| 5. | Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraæuje. |
| 6. | U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' |
| 7. | Zar gdje èovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, |
| 8. | sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? |
| 9. | On tvrdi: 'Kakva korist je èovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' |
| 10. | Stoga me èujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemoguæega, |
| 11. | te on èovjeku plaæa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. |
| 12. | Odista, Bog zla nikada ne èini, niti Svesilni kad izvræe pravo. |
| 13. | TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? |
| 14. | Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi èitav svoj duh k sebi vratio, |
| 15. | sva biæa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio èovjek. |
| 16. | Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu rijeèi mojih. |
| 17. | Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoæeš li osudit'? - |
| 18. | Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odlièniku govori: 'Zlikovèe!' |
| 19. | Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguænik, jer oni su djelo ruku njegovih? |
| 20. | Zaglave za tren, usred gluhe noæi: komešaju se narodi, prolaze; ni od èije ruke moæni padaju. |
| 21. | Jer, on nadzire pute èovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. |
| 22. | Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. |
| 23. | Bog nikome unaprijed ne kaže kada æe na sud pred njega stupiti. |
| 24. | Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. |
| 25. | TÓa odveæ dobro poznaje im djela! Sred noæi on ih obara i gazi. |
| 26. | Æuškom ih bije zbog zloæe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. |
| 27. | Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove |
| 28. | goneæ uboge da vape do njega i potlaèene da k njemu leleèu. |
| 29. | Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? |
| 30. | Nad pucima bdi k'o i nad èovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. |
| 31. | Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neæu. |
| 32. | Ne uviðam li, ti me sad pouèi, i ako sam kad nepravdu èinio, ubuduæe ja èiniti je neæu!' |
| 33. | Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odluèuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! |
| 34. | Svi ljudi umni sa mnom æe se složit' i svatko razuman koji èuje mene: |
| 35. | Nepromišljeno Job je govorio, u rijeèima mu neima mudrosti. |
| 36. | Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; |
| 37. | a svom grijehu još pobunu domeæe, meðu nama on plješæe dlanovima i hule svoje na Boga gomila." |
