| 1. | Job progovori i reèe: |
| 2. | "Slušajte, slušajte dobro što æu reæi, utjehu mi takvu barem udijelite. |
| 3. | Otrpite da rijeè jednu ja izreèem, kad završim, tad se rugajte slobodno. |
| 4. | Zar protiv èovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? |
| 5. | Pogledajte na me: užas æe vas spopast', rukom æete svoja zakloniti usta; |
| 6. | pomislim li na to, prestravim se i sam i èitavim svojim tad protrnem tijelom. |
| 7. | Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moæniji bivaju? |
| 8. | Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred oèima. |
| 9. | Strah nikakav kuæe njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. |
| 10. | Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. |
| 11. | K'o jagnjad djeca im slobodno skakuæu, veselo igraju njihovi sinovi. |
| 12. | Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. |
| 13. | Dane svoje završavaju u sreæi, u Podzemlje oni silaze spokojno. |
| 14. | A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! |
| 15. | TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' |
| 16. | Zar svoju sreæu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? |
| 17. | Zar se luè opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreæa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? |
| 18. | Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? |
| 19. | Hoæe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! |
| 20. | Vlastitim oèima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! |
| 21. | TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad æe se presjeæ' niz njegovih mjeseci? |
| 22. | Ali tko æe Boga uèiti mudrosti, njega koji sudi najvišim biæima? |
| 23. | Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, |
| 24. | bokova od pretiline otežalih i kostiju soène moždine prepunih. |
| 25. | A drugi umire s gorèinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreæe. |
| 26. | Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. |
| 27. | O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. |
| 28. | Jer pitate: 'Gdje je kuæa plemiæeva, šator u kojem stanovahu opaki?' |
| 29. | Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoèanstvo ne primate: |
| 30. | 'Opaki je u dan nesreæe pošteðen i u dan Božje jarosti veseo je.' |
| 31. | Al' na postupcima tko æe mu predbacit' i tko æe mu vratit' što je poèinio? |
| 32. | A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. |
| 33. | Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide èitavo puèanstvo. |
| 34. | O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!" |
