| 1. | Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. |
| 2. | Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. |
| 3. | Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." |
| 4. | A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što èovjek ima dat æe za život. |
| 5. | Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te prokleti!" |
| 6. | "Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo saèuvaj!" |
| 7. | I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. |
| 8. | Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. |
| 9. | Tada mu njegova žena reèe: "Zar si još postojan u neporoènosti? Prokuni Boga i umri!" |
| 10. | Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. |
| 11. | U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. |
| 12. | A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. |
| 13. | Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol. |
