| 1. | Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: |
| 2. | "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! |
| 3. | Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim oèima? |
| 4. | O ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine? |
| 5. | Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na ognjištu. |
| 6. | Potamnjet æe svjetlo u njegovu šatoru i nad njime æe se utrnut' svjetiljka. |
| 7. | Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere. |
| 8. | Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mreži. |
| 9. | Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta èvrsto ga pritežu. |
| 10. | Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim hodi. |
| 11. | Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. |
| 12. | Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu boku. |
| 13. | Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. |
| 14. | Njega izvlaèe iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. |
| 15. | U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. |
| 16. | Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. |
| 17. | Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. |
| 18. | Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga zemaljskog. |
| 19. | U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. |
| 20. | Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja. |
| 21. | Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga." |
