| 1. | Job progovori i reèe: |
| 2. | "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost. |
| 3. | Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? |
| 4. | Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan! |
| 5. | Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe! |
| 6. | Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! |
| 7. | Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti. |
| 8. | Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti. |
| 9. | Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?! |
| 10. | U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela. |
| 11. | Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? |
| 12. | Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. |
| 13. | Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. |
| 14. | Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða. |
| 15. | Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. |
| 16. | Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. |
| 17. | On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. |
| 18. | On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. |
| 19. | On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara. |
| 20. | On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje. |
| 21. | On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje. |
| 22. | On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. |
| 23. | On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. |
| 24. | On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom |
| 25. | i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca. |
