| 1. | Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. |
| 2. | Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. |
| 3. | Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali. |
| 4. | A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo: |
| 5. | Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti." |
| 6. | Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." |
| 7. | Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; |
| 8. | sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. |
| 9. | S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. |
| 10. | Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. |
| 11. | Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. |
| 12. | Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac: |
| 13. | odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. |
| 14. | Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. |
| 15. | Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" |
| 16. | Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: |
| 17. | 'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. |
| 18. | Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" |
| 19. | Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! |
| 20. | Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. |
| 21. | Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima. |
| 22. | Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. |
| 23. | Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. |
| 24. | Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." |
| 25. | Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" |
| 26. | Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. |
