| 1. | Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. |
| 2. | I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini. |
| 3. | I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini. |
| 4. | To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, |
| 5. | još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. |
| 6. | Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. |
| 7. | Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. |
| 8. | I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio. |
| 9. | Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. |
| 10. | Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka. |
| 11. | Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. |
| 12. | Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. |
| 13. | Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš. |
| 14. | Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat. |
| 15. | Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva. |
| 16. | Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
| 17. | ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!" |
| 18. | I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on." |
| 19. | Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime. |
| 20. | Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on. |
| 21. | Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. |
| 22. | Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. |
| 23. | Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!" |
| 24. | Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. |
| 25. | A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida. |
