| 1. | Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, |
| 2. | a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." |
| 3. | Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše. |
| 4. | Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. |
| 5. | Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" |
| 6. | Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. |
| 7. | "Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla! |
| 8. | Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." |
| 9. | "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. |
| 10. | Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata; |
| 11. | a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. |
| 12. | Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! |
| 13. | Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." |
| 14. | Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. |
| 15. | Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" |
| 16. | Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. |
| 17. | Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" |
| 18. | Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! |
| 19. | Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. |
| 20. | Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" |
| 21. | Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. |
| 22. | Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. |
| 23. | Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, |
| 24. | Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem |
| 25. | i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. |
| 26. | A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. |
| 27. | Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, |
| 28. | upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. |
| 29. | Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. |
| 30. | Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. |
| 31. | Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu. |
| 32. | Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo." |
| 33. | One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| 34. | Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo." |
| 35. | Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| 36. | Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem. |
| 37. | Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. |
| 38. | I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. |
